U ovom radu će biti prikazan nivo do kojeg je Bosna i Hercegovina stigla u pogledu preuzimanja direktiva „Novog pristupa“ u zakonodavstvo Bosne i Hercegovine. Prva saznanja o prvom poglavlju “acquis communataire-a/Slobodno kretanje roba” i u okviru njega “Novom pristupu harmonizacije evropskog tehničkog zakonodavstva” stručnjaci i organi vlasti u Bosni i Hercegovini dobili su putem EU-PHARE PRAQ III programa. Daljne aktivnosti po pitanjima preuzimanja evropskog tehničkog zakonodavstva u zakonodavstvo Bosne i Hercegovine provodilo se kroz projekte EU: Jedinstveni ekonomski prostor I i II, te ITR projekta (Implementacija tehničkih propisa). ITR projektom je započelo preuzimanje prve dvije direktive novog pristupa – direktive o sigurnosti mašina i direktive o električnoj opremi namijenjenoj za upotrebu unutar određenih naponskih granica (direktive za niski napon). Istim projektom su urađene i dvije analize učinka uvođenja pomenutih direktiva u zakonodavstvo Bosne i Hercegovine na privredne subjekte iz Bosne i Hercegovine.
Proces preuzimanja odvijao se u skladu sa Odlukom o planu aktivnosti za realizacije programa preuzimanja tehničkih propisa. Ovom odlukom su pojedina resorna ministarstva zadužena za preuzimanje relevantnih direktiva. U ovom radu će se ukazati na razloge zašto pojedina ministarstva nisu preuzela direktive, te koje su posljedice po privredi Bosne i Hercegovine zbog nepreuzimanja direktiva EU. Preuzimanjem evropske legislative istovremeno se radilo na izgradnji kapaciteta infrastrukture kvalitete.
Za privredu BiH od velike važnosti su odgovarajuća ispitivanja i certificiranja, što se može uraditi u okviru vlastite infrastrukture po prihvatljivim cijenama i koja će biti prihvaćena i priznata u zemljama članicama EU.
Ključne riječi: Direktiva, CE označavanje, Uredba, harmonizirani standardi
Slobodan je protok proizvoda kamen-temeljac jedinstvenog tržišta. Da bi se proizvod iz Bosne i Hercegovine mogao izvesti u zemlje Evropske unije, organizacija mora ispuniti određene uslove. Neki od uslova koje organizacija treba da ispuni su:
Prilikom izvoza proizvođači moraju imati na umu da proizvod mora zadovoljiti zakonske zahtjeve koji su na snazi u zemlji uvoznika. Zakonski zahtjevi su uvijek u vezi sa sigurnom upotrebom proizvoda, odnosno sa eliminiranjem ili svođenjem potencijalnih opasnosti na propisani dozvoljeni nivo. Slobodno kretanje robe po tržištu Evropske unije zasniva se na evropskoj legislativi za proizvod.
Direktive “Starog pristupa” za proizvode u EU donosile su se kroz direktive na sektorskoj osnovi. Kako je svijet napredovao, direktive su se stalno morale nadopunjavati, a čitav je tehnološki napredak zahtijevao redovno i stalno prilagođavanje legislative. Ovo je dovelo do potrebe za usvajanjem nove regulatorne tehnike.
Osnovni elementi nove regulatorne tehnike nazvane “Novi pristup”, a definirane u Rezoluciji vijeća iz 1985. godine, su:
Globalnim pristupom, usvojenim Rezolucijom vijeća u 1989. godini, uvodi se modularni pristup koji ocjenjivanje usklađenosti dijeli u određen broj operacija, tj. modula. Module definira zakonodavac s obzirom na tip proizvoda i uključene rizike i ovom Rezolucijom uvode se harmonizirani kriteriji za postavljanje i korištenje CE oznake. Osnovne karakteristike Starog, Novog i Globalnog pristupa sumirani su u sljedećoj tablici:
Slika1: Osnovne karakteristike Starog, Novog i Globalnog pristupa
Moduli se razlikuju prema fazi razvoja proizvoda (dizajn, prototip, puna proizvodnja), tipu uključenog ocjenjivanja (provjera dokumentacije, ispitivanju tipa, osiguranju kvaliteta) i osobama koje izvode ocjenjivanje (proizvođač ili treća strana).
Prva saznanja o prvom poglavlju “acquis communataire-a/Slobodno kretanje roba” i u okviru njega “Novom pristupu harmonizacije evropskog tehničkog zakonodavstva” stručnjaci i organi vlasti u Bosni i Hercegovini dobili su putem EU-PHARE PRAQ III programa. Kao rezultat PHARE PRAQ III programa je urađen vodič za implementaciju direktiva zasnovanih na novom i globalnom pristupu, koji je poznat pod nazivom “plava knjiga”. Daljne aktivnosti po pitanjima preuzimanja evropskog tehničkog zakonodavstva u zakonodavstvo Bosne i Hercegovine provodilo se kroz projekte EU: Jedinstveni ekonomski prostor I i II, te ITR projektom (Implementacija tehničkih propisa).
Pravni osnov za preuzimanje direktiva u zakonodavstvo BiH stvoren je donošenjem Zakona o tehničkim zahtjevima i ocjenjivanju usklađenosti u 2004 godini (Službeni glasnik BiH broj 45/04). Prilikom preuzimanja propisa je korištena sljedeća metodologija:
ITR projektom je započelo preuzimanje prve dvije direktive Novog pristupa – direktive o sigurnosti mašina i direktive o električnoj opremi namijenjenoj za upotrebu unutar određenih naponskih granica (direktive za niski napon). Istim projektom su urađene i dvije analize učinka uvođenja pomenutih direktiva u zakonodavstvo Bosne i Hercegovine na privredne subjekte iz Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina je preuzela sedam od dvadeset i devet direktiva Novog pristupa. Pomenute direktive su preuzete u formi „Naredbi“, tako da su preuzete sljedeće direktive:
Preuzimanjem evropske legislative, istovremeno se radilo na izgradnji kapaciteta infrastrukture kvalitete (standardizacija, mjeriteljstvo, akreditacija). U ovom segment je napravljen značajan iskorak. Za privredu BiH je od velike važnosti da se odgovarajuća ispitivanja i certificiranja mogu uraditi u okviru vlastite infrastrukture, po prihvatljivim cijenama, koja će biti prihvaćena i priznata u zemljama članicama EU. Istovremeno organi vlasti iz Bosne i Hercegovine trebaju učiniti sve kako bi sa EU potpisali ACA (PECA protokoli) sporazume (sporazume o uzajamnom prihvatanju rezultata ispitivanja i certificiranja u oblastima harmonizirane legislative) i na taj način otvorili put za plasman bh. tehničkih industrijskih proizvoda na tržište EU i tržišta koja slijede iste principe. PECA protokoli su bilateralni sporazumi između zemlje kandidata za članstvo u EU, koja je potpisala Evropski sporazum, i Evropske zajednice.
Prednosti potpisivanja PECA protokola:
Potpisivanjem PECA protokola sa Evropskom unijom Mađarska je u 2000 godini na to tržište izvozila proizvode u vrijednosti od preko 10 milijardi eura.
Zbog toga, u narednom periodu BiH treba:
Važno je napomenuti da je Bosna i Hercegovina 2012. godine potpisala MLA/BLA sporazum sa Evropskom akreditacijom u područjima kalibracije, ispitivanja i inspekcije.
Zahvaljujući MLA/BLA sporazumu, proizvodi ili usluge dobavljača više ne moraju da budu ispitivani ili kontrolirani u svakoj državi gdje se vrši prodaja istih. Tako ovaj Sporazum unapređuje međunarodnu trgovinu i globalno tržište, čime se smanjuju troškovi, a povećava se korist koju imaju industrija i potrošači.
Prema odluci Vijeća ministara o planu realizacije programa preuzimanja tehničkih propisa (direktiva), od 31. augusta 2006. godine, Službeni glasnik BiH broj 35/06, za preuzimanje Evropskih direktiva zadužena su sljedeća ministarstva:
Nadležna ministarstva | Direktive/Uredbe |
---|---|
Ministarstvo civilnih poslova | 1) Direktiva o medicinskim sredstvima br. 93/42/EEC, 98/79/EEC i 2000/70/EC, 2) Direktiva o aktivnim ugradivim medicinskim sredstvima br. 90/385/EEC i 93/42/EEC, 3) Direktiva o medicinskim sredstvima u in vitro diagnostici broj 98/79/EC, 4) Direktiva o ličnoj zaštitnoj opremi br. 89/686/EEC, 93/68/EEC, 93/95/EEC i 96/58/EC, 5) Direktiva o sigurnosti igračaka br. 88/378/EEC i 93/68/EEC i 6) Direktiva o emisiji buke u okruženju izazvana opremom za korištenje na otvorenom prostoru broj 2000/14/EC. |
Ministarstvo prometa i komunikacija | 1) Direktiva o evropskim željezničkim sistemima velikih brzina broj 96/48/EC, 2) Direktiva o rekreativnim plovnim objektima br. 94/25/EC i 2003/44/EC, 3) Direktiva o pomorskoj opremi broj 96/98/EC, 4) Direktiva o interoperatibilnosti trans-evropskih konvencionalnih željezničkih sistema broj 2001/16/EC, 5) Direktiva o žičarama dizajniranim za prijenos osoba broj 2000/9/EC, 6) Direktiva o telekomunikacionoj krajnjoj opremi i međusobno priznavanje njihove usklađenosti broj 1999/5/EC, 7) Direktiva o liftovima broj 95/16/EC i 8) Direktiva o građevinskim proizvodima br. 89/106/EEC i 93/68/EEC. |
Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa | 1) Direktiva o niskonaponskoj opremi br. 73/23/EEC i 93/68/EEC, 2) Direktiva o posudama niskog pritiska br. 87/404/EEC, 90/488/EEC i 93/68/EEC, 3) Direktiva o elektromagnetnoj usklađenosti br. 89/336/EEC, 92/31/EEC i 93/68/EEC, 4) Direktiva o uređajima za gas br. 90/396/EEC i 93/68/EEC, 5) Direktiva o bojlerima za toplu vodu br. 92/42/EEC i 93/68/EEC, 6) Direktiva o opremi pod pritiskom broj 97/23/EC, 7) Direktiva o mašinama br. 98/37/EC i 98/79/EC, 8) Direktiva o zahtjevima za energetskom efikasnosti kućanskih električnih frižidera, rashladnih uređaja i kombinacija jednih i drugih broj 1996/57/EC, 9) Direktiva o prenosivoj opremi pod pritiskom broj 1999/36/EC i 10) Direktiva o zahtjevima za energetskom efikasnosti za balast fluorescentnog osvjetljenja broj 2000/55/EC. |
Ministarstva sigurnosti | 1) Direktiva o uređajima i zaštitnim sistemima namijenjeni upotrebi u prostorima koji su ugroženi potencijalno eksplozivnom atmosferom broj 94/9/EC i 2) Direktiva o eksplozivima za civilne potrebe broj 93/15/EEC. |
Institut za mjeriteljstvo Bosne i Hercegovine | 1) Direktiva o neautomatskim vagama br. 90/384/EEC i 93/68/EEC, 2) Direktiva o instrumentima za mjerenje broj 2004/22/EC i 3) Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu broj 94/62/EC. |
Crvenom bojom su prikazane direktive koje su u formi Naredbi preuzete u zakonodavstvo Bosne i Hercegovine.
Uredba o građevinskim proizvodima br. 305/2011
Uredba o građevinskim proizvodima br. 305/2011 nije preuzeta u zakonodavstvo Bosne i Hercegovine. Ulaskom Hrvatske u EU, proizvođači građevinskih proizvoda iz BiH moraju da zadovolje evropsku legislativu, odnosno Uredbu o građevinskim proizvodima, da bi iste mogli plasirati na tržište Hrvatske. Zbog postojećeg potencijala, Hrvatska predstavlja veoma interesantno tržište za bh. proizvođače građevinskih proizvoda. Nažalost, BiH nije preuzela Uredbu o građevinskim proizvodimai po tom osnovu, pa privreda BiH trpi velike štete. Da bi se građevinski proizvod iz BiH izvezao u Hrvatsku, odnosno u EU, isti mora imati CE oznaku i mora biti usklađen sa zahtjevima Uredbe o građevinskim proizvodima. Da bi se taj isti proizvod plasirao, na tržišta FBiH i RS mora biti usklađen sa važećom legislativom u FBiH i RS-a. Ovdje treba istaknuti da postojeći zakonodavni okviri FBiH i RS-a sadrže dosta elemenata iz direktive 89/106/EC koja je u EU stavljena van snage. Na taj način se kreiraju dodatne tehničke barijere u trgovini za privredne subjekte iz BiH, jer se proizvodi moraju uskladiti sa važećim regulatornim okvirima na nivou entiteta. Ti proizvodi u FBiH moraju imati “E” oznaku, a proizvođači moraju provesti procedure ocjenjivanja usklađenosti slične onima propisanim evropskom legislativom, koristeći usluge ovlaštenih entitetskih tijela. Te usluge predstavljaju dodatne troškove za proizvođače. Da je BiH preuzela Uredbu o građevinskim proizvodima uz istovremeno jačanje kapaciteta pomenutih tijela, proces plasmana proizvoda na navedena tržišta bio bi puno jednostavniji i u većini slučajeva jeftiniji za proizvođača.
Tri medicinske direktive (direktiva o medicinskim sredstvime, IVD direktiva /in vitro dijagnostika/ i aktivna implantabilna medicinska sredstva)
FBiH i RS usvojili su tri medicinske direktive u formi Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima. Pošto nemamo resorno ministarstvo zdravlja na nivou BiH, iste su usvojene na nivou resornih ministarstva zdravlja FBiH i RS u formi Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima.
Većina evropskih zemalja su odvajale lijekove od medicinskih sredstava. Lijekovi su obuhvaćeni starim pristupom i za njih nije potrebno CE označavanje, dok medicinska sredstva obuhvaćena sa tri medicinske direktive moraju imati CE oznaku. Ovaj odvojeni pristup bi bio prihvatljiviji za BiH, jer zakone donose parlamenti dok su za tehničke propise zadužena odgovarajuća ministarstva. Usvajanje tri medicinske direktive u formi tehničkih propisa bi pojednostavilo proceduru izmjene/ažuriranja istih, jer ne bi zahtijevalo angažiranje parlamenata. S obzirom na navedeno, FBiH i RS prihvataju medicinska sredstva proizvođača iz EU sa CE oznakom, dok su domaći proizvođači po ovom pitanju u znatno nepovoljnijoj poziciji, jer i oni moraju uskladiti svoje proizvode sa navedenim direktivama i na njih postaviti CE oznaku. Problem za BH proizvođače je dodatno usložnjen, jer postojeća infrastruktura kvaliteta, po ovim pitanjima u BiH, nije dovoljno razvijena tako da proizvođači moraju koristiti prilično skupe usluge tijela za ocjenjivanje usklađenosti iz EU.
Proces je preuzimanja direktiva u zakonodavstvo Bosne i Hercegovine je veoma spor. Pravna osnova za preuzimanje direktiva u zakonodavstvo BiH stvorena je 2004 godine, donošenjem Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju usklađenosti. Odluka Vijeća ministara o Planu aktivnosti za realizaciju programa preuzimanja tehničkih propisa je donesena 2006 godine, raspoređene su nadležnosti među institucijama BiH, odgovornim za preuzimanja direktiva. U vremenskom okviru od približno 10 godina u preuzeto je samo sedam direktiva novog prostupa. Godišnji promet proizvoda sa CE znakom na tržištu EU je oko 1500 milijardi eura. Prema nekim neslužbenim procjenama BiH izvozi na tržište EU proizvode sa CE znakom u vrijednosti od oko 15 miliona eura. Ovi brojčani parametri su najbolji pokazatelj u kom pravcu vlasti na svim nivoima u BiH moraju se kretati – ubrzati proces preuzimanja, jačati elemente infrastrukture kvaliteta za prioritetne oblasti kako bi privredni subjekti iz BiH mogli dobiti usluge po prihvatljivim cijenama. Iako preuzimanje “acquis” (cjelukupnog pravnog naslijeđa EU) znači preuzimanje oko 100 000 stranica propisa EU, pomoć i podrška Evropske komisije je tako dobro osmišljena da i najmanje zemlje taj posao mogu efikasno provesti, ukoliko u tim zemljama postoji dobra volja i čvrsto opredjeljenje da se to uradi. CE oznaka je “pasoš za proizvod” da bi isti ušao na tržište EU i govori nam da taj proizvod zadovoljava minimalne sigurnosne zahtjeve koje je propisao zakonodavac. Međutim da li će taj proizvod biti prihvaćen zavisi od niza drugih faktora kao što su atraktivnost proizvoda (da li su u proizvod ugrađeni rezultati relevantnih istraživanja i razvoja tehnologija), cijena, vrijeme isporuke istog, itd. Istraživanje i razvoj tehnologija je glavni razlog zašto su na svjetskom tržištu najuspješnije one zemlje koje najviše ulažu u istraživanje i razvoj. Ukoliko BiH i dalje nastavi ulagati oko 0,5% bruto društvenog proizvoda u istraživanje i razvoj, ona će i dalje najviše izvoziti sirovine i poluproizvode.
Agencija za nadzor nad tržištem BiH, Podzakonski akti, www.annt.gov.ba (01.12.2015.)
Bijelić, D. (2012): Vodič-Pitanja i odgovori u vezi sa CE označavanjem proizvoda www.bas.gov.ba (04. 12. 2015.)
Institut za akreditiranje BiH, Međunarodna saradnja www.bata.gov.ba (01.12. 2015.)
Marinković, R. (2004): Slobodan protok i sigurnost industrijskih proizvoda, EU Project Single Economic Space www.libertas-institut.com (04. 12. 2015.)
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, CE tehnički propisi BiH, www.mvteo.gov.ba (01. 12. 2015.)
TIM Know How Sarajevo (2006), Tehnički vodič za izvoznike proizvoda od drveta, Sarajevo USAID,