Totalni reinžinjering bolonjskog procesa uvjet za izgradnju modela kvalitete u visokom obrazovanju

9. Naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem
”QUALITY 2015”, Neum, B&H, 10. – 13. juni 2015.

TOTALNI REINŽENJERING BOLONJSKOG PROCESA UVJET ZA
IZGRADNJU MODELA KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU

Emeritus prof. dr. Milan Jurković, prof.dr. Smail Klarić, mr. sci. Esad Bajramović
Univerzitet u Bihaću, Tehnički fakultet, Bihać

REZIME

Kvalitativno unapređenje procesa studiranja i transfer znanja je glavna zadaća institucija visokog obrazovanja. Svi ostali zadaci ovih institucija (istraživanja, kvantiteta i kvaliteta projekata, suradnja s praksom itd.) vrlo su bitni i važni ali nedovoljni ukoliko je upitna integrirana kvaliteta u visokom obrazovanju. U cilju zadovoljenja tog zahtjeva, obrazovne institucije imaju zadatak da ostvare kvalitetu usluga na najvišem nivou i da svim korisnicima usluga ostvare njihove potrebe za kvalitetnim obrazovanjem u cijelosti.
U ovom se radu uvodi model “totalni reinženjering” (TR) u visokom obrazovanju s ciljem da se radikalno poboljša kvaliteta procesa obrazovanja. Model “TR” se uvodi zbog toga što su potrebna duboka, radikalna i neprekidna poboljšanja kvalitete Bolonjskog procesa koji će redizajnirati i redefinirati nepovoljno postojeće stanje u visokom obrazovanju.

Ključne riječi: visoko obrazovanje, totalni reinženjering, bolonjski proces, model kvalitete.

1. UVOD

Kvaliteta u obrazovanju je ono što čini da učenje predstavlja zadovoljstvo i radost te korist za opći napredak i sveukupni razvitak zemlje. Kvaliteta u obrazovanja određuje buduću sudbinu zemlje i njezino mjesto u razvijenom svijetu. Danas, s Bolonjskim procesom nešto sigurno ne valja. Toga su svakodnevno svjesni svi u visokoobrazovnim institucijama od studenata, roditelja, profesora, osnivača…. Proces obrazovanja je opsežan projekt koji zahtjeva velike i stalne promjene i prilagodbe. Od dana potpisa Bolonjske Deklaracije do danas nisu prestali problemi i primjedbe koje opterećuju akademsku zajednicu i šire, jer nema očekivanih poboljšanja, prije svega u kvaliteti studija, ishodima znanja i kompetencijama diplomiranih stručnjaka.
Primjenom redizajna i re-definiranja kvalitete Bolonjskog procesa, i to ne kako sada stvari stoje, od analize kraja nastavnog procesa-prolaznosti studenata, već od samoga početkaanalize programa kompetentnosti i kvalitete nastavnog procesa do ispita i prolaznosti. Prema tome, ocjena koju ispit donosi u obliku prolaznost u funkcionalnoj je ovisnosti niza izvedenih i utjecajnih radnji koje daju konačni rezultata sveukupnog rada u nastavnom procesu.
Osiguranje kvalitete prenesenih i usvojenih znanja glavni je pokazatelj sveukupnog uspjeha Bolonjskog procesa.
Integralne analize uspješnosti Bolonjskog procesa nisu pravilo u praksi: planovi i programi, ishodi učenja, odsjeci i smjerovi studija; literatura, organizacija predavanja i vježbi; aktivnosti studenata u nastavi, motiviranost studenata i nastavnika, nove metode u nastavi; ostali oblici transfera znanja… analize prolaznost i kvalitete usvojenih znanja… već se sve svodi na stihijski rad (glavno je imati prolaznost čime se pravda veliki broj nedostataka u obrazovnom
procesu).
Analiza same prolaznosti i ocjene „zamagljuje kvalitetu sveukupnosti radu u nastavnom procesu”. Danas se pred visoko obrazovanje postavljaju znatno viši zahtjevi nego prije, jer proces obrazovanja treba osigurati integriranu kvalitetu čiji će ishod biti stručni i visokostručni kadrovi (1. i 2. ciklus studija) te visokoeducirani znanstvenoistraživački kadrovi (3.ciklus studija) koji će imati kompetencije znanja i vještina za rad u realnom sektoru na razvojnoprimijenjenim istraživanjima, inovacijama u svrhu razvoja konkurentnosti i inovativnosti za globalno tržište. To znači da će usvojena znanja u procesu suvremenog visokog obrazovanja pretvoriti u konkurentsku prednost na globalnom tržištu što je i glavni resurs 21. stoljeća. Zbog toga se u ovom radu predlaže implementacija totalnog reinženjeringa (TR-Total reeingeenering), kao poslovne filozofije, koja još nije ušla na glavna vrata visokoškolskih institucija. TR i TQM (Total Quality Management) su osnovni alati integriranog kvaliteta i glavna zadaća obrazovnih institucija. TR je glavni alat za redizajniranje i redefiniranje procesa visokog obrazovanja i mjera uspješnost visokog obrazovanja. Kvaliteta procesa rada je bitan element u svakome poslu i bez pretjerivanja najvažnija u obrazovanju (od osnovne škole do doktorata) gdje treba podučiti generacije koje dolaze što je kvaliteta sveukupnog rada i što su kriteriji vrijednosti na kojima počiva razvoj modernog društva.
Glavni je cilj ovog rada, s obzirom na prostor, je djelomice prikazati važnost implementacije RE u visoko obrazovanje i utjecaj na kvalitetu nastavnog procesa i transfer znanja.

2. ZAŠTO REINŽENJERING PROCESA VISOKOG OBRAZOVANJA?

Treba istaknuti da Bolonjski proces u visokom obrazovanju nije ostvario očekivane rezultate, najviše je podbacio u kvaliteti i kvantiteti fonda znanja kao ishoda učenja, redizajn transfera znanja nije niti počeo i nije svojom inovativnosti poboljšao ishod profila stručnjaka potrebnih gospodarstvu (školovanje nepotrebnih kadrova je i dalje problem) a još manje je na tragu stvaranja konkurentnosti poslovnih, proizvodnih i drugih procesa i proizvoda u razvoju domaćih kapaciteta za iskorak na globalno tržište.
Reinženjering poslovnih procesa treba da poboljša organizacijsku strukturu, da ciljanim i mjerljivim rezultatima omogući poboljšanja i brzo ostvari promjene koje povećavaju kvalitetu studija i racionaliziraju troškove te eliminiraju nepotrebne procese i aktivnosti i tako povećaju odgovornost zaposlenika i studenata (slika 1.).
Jedina je šansa uspjeha “Bolonje” implementacija „Reforma-reforme“ – Totalni reinženjering: redizajn, re-definiranje i izvedba Bolonje na nov i reformiran način u odnosu kako je to danas. “Bolonju“ opet treba pokrenuti od “samoga početka i bez improvizacija” i govora kako „Bolonja“ napreduje bez vidljivog i mjerljivog napretka.
Šta se očekivalo od Bolonjskog procesa? U najkraćem obliku očekivanja su bila:Zemlje u EUi one koje to žele biti trebale su poništiti razlike u visoko-obrazovnom sistemu kako bi se integrirale u sistem obrazovanja EU i dobili prvoklasne visokostručne i znanstvene kadrove, koji će biti oslonac razvoja europske ekonomije i moći konkurirati kompanijama i kolegama iz SAD-a i azijskih zemalja, poput Kine, Japana…

Slika 1. Reinženjering-redefiniranje Bolonjskog procesa

Reinženjering je novi početak-početi iz početka s preispitivanjem i analizom postojećih obrazovnih doktrina i metoda s postavljanjem pitanja:“zašto se neki posao radi tako kako se radi a ne na novi-inovativni način“. Reinženjering preferira radikalne promjene u obrazovanju s unošenjem inovativnosti koje će dati vrhunske rezultate u postojećim obrazovnim procesima, drastične promjene u cilju poboljšanje položaja obrazovne ustanove u odnosu na konkurenciju (podizanje rejtinga ustanove u svakom pogledu, a prije svega u prepoznatoj kvaliteti studiranja, kvalitetnim i suvremenim resursima koji stoje na raspolaganju studentima, vrhunskim kadrovima koji ispunjavaju visoke kriterije vrijednosti, stjecanju realnih znanja koja su neophodna tržištu i tehnološkom razvoju te visokom zapošljavanju studenata nakon završetka studija…) s jasnom strategijom razvoja institucije u budućnosti i dr.

3. TOTALNI REINŽENJERING I KVALITETA U VISOKOM OBRAZOVANJU

Kvaliteta u obrazovanju treba biti glavni strateški cilj svake zemlje koja želi biti ravnopravni igrač s drugima u globalnom svijetu. Nasuprot tome zaostajanje, inferiornost u odnosu na druge, pad standarda, zaduživanje i ovisnost te služenje drugima na kraju dolazi za naplatu i nestanak s društvene scene.
Bolonjski proces stavlja korisnika usluge-studenta na prvo mjesto, koji prije svega mora znati da učenje nije lak i jednostavan posao, već naporan, odgovoran i s mnogo odricanja koje život nudi ? Dakako, prvo se mora promijeniti nastavnik: priprema predavanja i njihovo izvođenje, aktivnosti su znatno veće, novi je ambijent i metode rada, gdje svi subjekti moraju biti uigrani i u pravo vrijeme (Just- in -Time) a sve u službi studenta koji nesmije imati „praznih hodova,“ zbog toga sve treba biti programirano i tako izvedeno.

3.1. Reinženjering: redizajn i re-definiranje Bolonjskog procesa

Reinženjering kao redizajn i re-definiranje “Bolonje” zahtjeva temeljite promjene u svijesti svih učesnika u procesu rada, njihovom doprinosu u poboljšanju kvantitete i kvalitete rada. Zbog toga treba doći do drastičnih promjena u svijesti studenata i nastavnika jer to je osnovni zahtjev Bolonje utemeljen u kvaliteti studija. Monitoring obrazovnog, posebno nastavnog procesa treba normativno odrediti, konstituirati i predložiti njegovu strukturu i organizaciju, bez kojeg će Bolonjski proces biti takav-kakav je danas. Monitoring treba biti čvrsti temelj uspjeha “Bolonje”. Edukacija nastavnika je neophodna, kako bi Bolonjski proces poprimio isti tretman u implementacijii. Ankete su pokazale da je mali broj nastavnika upoznat sa svrhom, ciljem i metodologijom rada po normativama Bolonje. Analiza resursa koji stoje na raspolaganju studentima i nastavnicima treba preispitati koliko su oni dovoljni za kvalitetnu izvedbu reformiranog nastavnog procesa.

3.2. Tipovi reinženjeringa

Ovisno o organizacijskom nivou na kojoj se reinženjering izvodi te na osnovi cilja i predmeta redizajniranja, reinženjering može biti (slika 2.). Tipovi reinženjeringa po hijerarhijskoj vertikali su: (1) reinženjering integriranog univerziteta/sveučilišta; (2) reinženjering fakulteta; (3)reinženjering odsjeka i (4) reinženjering smjerova studija.

Slika 2.Tipovi reinženjeringa

Reinženjering po detaljnosti izvedbe, dubini redizajna, složenosti i primjene može biti: djelomični, srednje složenosti i zahtijevnosti i totalni (slika 3.), gdje je redizajn i redefiniranje procesa sveobuhvatno, složeno i sa znatnim troškovima implementacije.

Slika 3. Totalni reinženjering

4. MODEL: TOTALNI REINŽENJERING BOLONJSKOG PROCESA

Postojeće stanje Bolonjskog procesa pokazuje da treba provesti temeljno re-definiranje visokoškolskog obrazovnog procesa tipa „totalni reinženjeringa” koji omogućuje nov način rada s promjenama koje daju 100% učinak, jer to nije revitalizacija, s manjim učinkom 10- 20%. “Bolonji” treba sistem poboljšanja postojećeg stanja po principu: “korak po korak do cilja” (slika 4.).

Slika 4. Reinženjering-temeljno redefiniranje Bolonjskog procesa „korak po korak do cilja“

Procese odnosno faze koje je bitno napomenuti u provođenju reinženjeringa u visokom obrazovanju-univerzitetima/sveučilištima su: analiza postojećeg stanja i vrijednosna analiza, idejni projekt reineženjeringa, planiranje, organiziranje, dizajniranje, organizacija i logistika s potrebnim resursima, izvedba-implementacija projekta reinženjeringa, evaluacija rezultata, naučni projekti, ocjena rezultata reinženjeringa- audit.

5. MONITORING U SVIM FAZAMA RADA I MJERLJIVI CILJEVI

Monitoring nastavnog procesa treba normative rada koji će predložiti kompetentni stručnjaci koji poznaju Bolonjski proces u detalje i koji će tako biti glavni orijentir za ponašanje svih u realizaciji Bolonjskog procesa. Monitoring nastavnog procesa temelji se na opisu poslova i zadataka svakog nastavnog radnog mjesta, gdje se propisuju i zahtjevi kvalitete rada, te potrebni resursi. Monitoring je jedan od čvrstih temelja uspjeha “Bolonje”.
Predlaže se intenziviranje monitoringa i osnivanje Centra za monitoring na univerzitetima/ sveučilištima s ciljem izrade i predlaganja dokumentacije za provođenje monitoringa, kontrolu izvođenja nastave konstantnim obilascima, analizama i prijedlozima za poboljšanje efikasnosti teorijske i praktične nastave na odabranim predmetima osnovnih akademskih studija, kao i proceduru nastavnog procesa i izvođenja ispita U nadležnost Centar pored monitoringa trebaju biti i ostali poslovi reforme visokog obrazovanja što podrazumijeva i analize za unapređenja primjenom reinženjeringa nastavno-istraživačkog-naučnog procesa.
Centar treba da osigura sustavno i organizirano unapređenje kvalitete studiranja i usporedbu s drugima u pogledu: nastavnih programa, kvalitete, prolaznosti, zaposlenja studenata završetkom studija, izdavačke djelatnosti, konkurentnosti, efikasnosti, opremljenosti, nastavnom procesu itd. U skladu s Bolonjskim procesom kontinuirano se radi na podizanju nivoa kvaliteta svih fakultetskih aktivnosti i ujednačenog razvoja svih fakulteta u svim područjima rada: studij (tri stupnja), naučno istraživački rad, suradnja s realnim sektorom, kvaliteta studija, opremljenost…

6. PREPORUKE I ZAKLJUČCI

Visokoškolske ustanove su u obavezi da rade na bazi zahtjeva svojih korisnika obrazovnih usluga i da ispune želje i očekivanja u pogledu kvaliteta obrazovanja. Zbog toga menadžment nastavno i nenastavno osoblje trebaju znati i shvatiti potrebe i zahtjeve korisnika čemu će, prije svega, doprinijeti implementacija reinženjeringa u realnoj praksi. Institucije visokog obrazovanja moraju se osposobiti da uči brže od drugih i da naučeno brzo pretvaraju u konkretan program i rezultat. Akademska zajednica u skladu s autonomijom i akademskim slobodama treba definirati integriranu kvalitetu studija i ishode učenja poštujući visoke kriterije vrijednosti u vlastitoj sredini koji su i međunarodno priznati.

7. LITERATURA

[1] Jurković, M., Jurković Z., Buljan S., Mahmić M.: Reengineering Company, Faculty of Mechanical Engineering, University of Bihać, pp. 556, ISBN: 978-9958-9269-7-6, Bihać, 2011.
[2] Jurković, M., Hodžić, A.: Analiza stanja visokog obrazovanja i mjerljivi ciljevi za osiguranje kvalitete Bolonjskog procesa, Zbornik radova naučno-stručnog skupa „Bolonjski proces“, str. 1-10. Univerzitet u Bihaću, 2013. ISBN 978-9958-624-39-1
[3] Tufekčić, Dž., Jurković, M.: Interakcija kvaliteta visokog obrazovanja i okruženja, Zbornik radova naučno-stručnog skupa „Bolonjski proces“ str. 29-33. Univerzitet u Bihaću, 2013.
[4] Bajramović, E., Klarić, S.: Upravljanje kvalitetom u visokom obrazovanju, Zbornik radova naučno-stručnog skupa „Bolonjski proces“, Univerzitet u Bihaću, 2013.
[5] Jurković, M., Tufekčić, Dž. : Mentor i mentorstvo u reformiranom doktorskom studiju, Zbornik radova naučno-stručnog skupa „ Bolonjski proces“, str.63-70. Univerzitet u Bihaću, 2013. ISBN
978-9958-624-39-1
[6] Petković, D., Plančić,I.: Kvalitet u visokom obrazovanju: izazovi i nedoumice, Univerzitet u Zenici, Zenica, 2008.